Nikola Vudrag

 

Nikola Vudrag rođen je 14. Ožujka 1989 godine u Varaždinu. Nakon osnovne škole upisuje Školu za dizajn, tekstil i odjeću, smjer „dizajn i likovna umjetnost“. Maturira 2006 godine kao aranžersko-scenografski dizajner na Drugoj gimnaziji Varaždin. Iste godine upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti (APU) u Rijeci i nakon 3 godine smjera „likovne pedagogije“, na odjelu slikarstva, prebacuje se na Akademiju likovnih umjetnosti (ALU) u Zagreb kod Profesora Damira Mataušića, smjer Mala plastika i medaljerstvo, odjel „kiparstvo“. Živi i studira u Zagrebu.
Nikolu smo pitali o njegovoj prošloj grunoj izložbi na kojoj je izlagan njegov rad ”Gledao sam u bezdan i bezdan je pogledao u mene”,dali je zadovoljan njome, o njegovoj izložbi Copper vol.2   izloženoj 03.08.2015te općenito o njegovim radovima i poruci koju pokušava poslati publici:
”Zadnja grupna izložba na kojoj je izložen moj rad „Gledao sam u bezdan i bezdan je pogledao u mene“ bila je Trijenale Hrvatskog kiparstva. Poruka ili sam koncept tog rada bila je „samog sebe spoznati“ – Heraklitove su riječi koje su me i dovele do spomenutog rada, rješavajući pritom u procesu većinu problema koji su mi stajali na putu razvoja. Znajući da najveći neprijatelj kojeg imamo je naš ego, ne želim prezentirati sebe, već reprezentirati ideju. Ideju da svaki problem, svaku prepreku u razvoju osobnosti možemo rješiti samo suočavanjem sa istinom o sebi. Kad preuzmemo svaki problem na sebe, spoznajemo i prihvaćamo činjenično stanje, i tom spoznajom dolazimo do znanja koje je trajna promjena ponašanja. Tom promjenom mjenjamo sebe, i vlastitim dijelima svijet oko nas. Spomenuti je autoportret bio moj sukob sa vlastitim sobom, vlastitim egom. Kao kipar radeći ga u klasicističkom figurativnom realističnom stilu ubio sam taj ego uklonivši bilo kakvu naznaku vlastitog likovnog izričaja, koji bi trebao predstavljati mene kao umjetnika. Na taj način umjesto onoga što bi htio biti, ostao sam samo ja kakav jesam, bez maske, bez glume, suočen sa svojim najvećim strahom. Ispred mene stoji moj strah, gnjevna, istrošena, bjesna i mračna osoba ogorčena neispunjenim životom, gleda me praznim očima i govori mi: „sve tvoje mogućnosti, sav talenat, svi snovi umrijet će s tobom, neiskorišteni, neispunjeni.“.  Ostavivši se takvoga iza sebe, nisam samo dobio spoznaju koja me dovodi do trajne promjene ponašanja, već mi se ukazala prilika za „tabula rasa“. Praznu ploču za početi ispočetka, ispunjen prijašnjim iskustvom.
Naravno, zadovoljan sam izložbom, i samom prezentacijom rada, iako sveukupna izložba prema mom mišljenju više predstavlja „Trienale hrvatske skulpture, instalacije i multimedije“ više nego samog kiparstva…
Uskoro imam i otvorenje samostalne izložbe u gradu Bakru u galeriji mog dragog prijatelja i jednog od po meni najboljih mladih slikara nadrealizma i pastiša, Ivana Paulića. Tamo izlažem cinične radove poput „Mač kralja Thompsona“, „Nosač Hrvata Julije Klović“ ili „Mad Marx“… Naprimjer, rad „Mad Marx“ je kiparska instalacija koja se sastoji od mog Opel Kadetta iz ’79 s kojim su me doveli iz rodilišta kad sam rođen, kojeg sam preuredio u „Mad Max“ verziju sa kiparskim perforacijama, te u njega stavio žensku erotik lutku za napuhavanje sa glavom Karla Marxa, referirajući se na kiparsku kapitalističku prostituciju, ili primjerice „Mač kralja Thompsona“ koji samo on poput Arthura može izvaditi iz lanaca – „odšvasati“ ga iz lanaca vatrom iz gena kamenih…  
Svaki moj rad bavi se određenom tematikom, u raznim medijima, tehnikama i maniri, te ga kao takvog prilagođavam samom problemu. Smatram da je ipak ideja koja se prezentira puno važnija od umjetnikova ega, pa prilagodim materijal ili medij tematici kojoj se bavim. Primjerice, da radim skulpturu J.P.Morgana zavario bi ga od djelova tračnica, ili da radim reljef Nikole Tesle iskucao bi ga u materijalu poput bakra. Materijal po meni mora pomoći umjetniku da jasnije manifestira ideju kojom se bavi. U smislu likovnog izričaja ili rukopisa također se prilagodim tematici, da „stil“ prezentira ideju. Jednostavno, da radim portret nekog ekspresioniste napravio bi ga ekspresionistički. Poruka koju time šaljem je jednostavna, ubiti vlastiti ego (u današnjem svijetu kulta umjetničke ličnosti) kako bi ideja koju manifestiram bila jasna za sva vremena. Drugim riječima, tko sam ja i do kud se mogu mjeriti moja postignuća sa osobom koju radim u svom radu ako je ona prešla prag povijesne vrijednosti? Tko sam ja da izobličujem lik i životno dijelo recimo naprimjer Nikole Tesle? Moja je misija predstaviti ga da bude prepoznatljiv i zapamćen, a ne gurati gledateljima svoje viđenje stvari. Nisam ja tu da izoblićujem stvarnost i prilagođavam je sebi, tu sam da budem Chronosova tajnica – da najbolje koliko mogu zabilježim i opišem vrijeme u kojem sam živio, razlučujući pritom prolazne i lažne vrijednosti od onih neprolaznih. Zato i idemo na akademije po pet godina i još tri godine doktorskih studija da bi se (trebali) mogli snositi sa takvom odgovornošću. ”
Pitali smo Nikolu što misli o hrvatskoj likovnoj sceni (općenito i onoj mladoj).Zanimalo nas je i gdje na toj sceni stoji kiparstvo po nekoj listi prioriteta te ako se snalazi kao kipar u hrvatskoj?
”Hrvatska likovna scena je jasno podjeljena, i to se vidi iz bilo kojeg primjera općenito. Naime, djeli se na grupu „općepoznatih“ , rekli bi „podkajlanih“ umjetnika čije ime nažalost zamjenjuje kvalitetu njihova djela (toliko o kultu ličnosti), i onih drugih. A oni drugi su svi ostali koji se trude raditi ali imaju težak put do nekog uspjeha, jer nisu članovi grupa, organizacija, stranaka ili su došli izdaleka svojim rukama sagraditi svoj svijet pa ih pritom spriječava korumpirani duh našeg balkanskog podneblja… Hoću reći, poznanstvo nadmašuje kvalitetu u 90% slučajeva.
Kiparstvo se kod nas najviše dijeli na primijenjeno, liči-ne liči, grobarsko i najmanje artističko. Rijetki „mecene“ kupuju i ulažu u mlade umjetnike kad je u pitanju lapurartističko kiparstvo, rijetki mlađi umjetnici uspjevaju dobivati natječaje ili zbog unaprijed dogovorenih poslova ili kao što rekoh imena koja nadoknađuju kvalitetu. Situaciji oko kiparstva je teško pomoći, pogotovo danas kad su ljudi u strahu od ulaganja u umjetnine. To nije ništa čudno, ljudi kopaju po kontejnerima i traže flaše da bi prehranili obitelji, i kako se može očekivati od takve države da ulaže u kulturu kad vođama kojima nedostaje opće kulture ne pada na pamet pomoći ljudima, a kamoli umjetničkoj sceni. Lud je onaj koji očekuje da Država ulaže u kulturu i mlade umjetnike, kad se istovremeno uklanja s Pantovčaka jedno od najboljih Augustinčićevih djela. Ne samo kiparstvo, već umjetnost općenito u hrvatskoj nije ni blizu svijetskog standarda, počevši od školstva na dalje. Dozvolite mi primjer: Hrvatska ima jedan sat tjedno likovne kulture u koji se ubrajaju likovni i glazbeni odgoj. U razvijenim zemljama svijeta to je 3 do 4 sata, u najrazvijenijim do 6. Potaknut tom zabrinjavajučom činjenicom državnog likovnog i kulturnog suicida, 2012 sam izložio provokativan rad, crtež Adolfa Hitlera sa natpisom „art macht frei“, gdje su slova „bei“ u riječi „arbeit“ jasno prebrisana. Referirajući se naravno na dramatičnu, strašnu i zločinačku povijest te osobe, brišući slova iz riječi arbeit preokrenuo sam negativni koncept u šaljivu dosjetku gdje je vidljivo jasno ismijavanje lika Adolfa Hitlera kao neuspjelog slikara, ali i istovremeno kritika na njegov čin uništavanja umjetnina u to doba i zabrane izlaganja umjetnicima koji se njemu osobno ne sviđaju. Naravno, za očekivati, nakon jednog dana izlaganja policija mi je oduzela rad sa argumentom da širim nacizam, te šaljivom dosjetkom : “sad vidite kako policija prikuplja umjetnine, ha-ha“… Dakle Hitler je pao u jamu entartete kunsta koju je sam iskopao. Nadalje, došavši na sud obraniti svoj slučaj ispričao sam potanko objašnjenu priču povijesti umjetnosti od Kazimira Maljeviča do danas. Naravno, sud to nije razumio te nakon što sam pozvao likovnog kritičara da im obrazloži rad (koji oni nisu podlijegli likovnoj kritici, već prosudili ovako, osobno) dobio sam presudu da sam kriv što sam kao slikar remetio javni red i mir, te mi je dodjeljena novčana, ili zatvorska kazna od 30 dana sa uništavanjem slike. Da se razumijemo, mi nismo nacisti, ali ćemo paliti slike koje nam se ne sviđaju, kao pravi nacisti. Sav taj proces opisujem u jednom većem tekstu / eseju o kvaliteti hrvatskog likovnog odgoja, sa nadom da će se jednog dana predmet koji se bavi vizualnom percepcijom svijeta povećati za par sati u tjednoj satnici školstva. Sad vi meni recite, koje stanje likovne kulture i umjetnosti u Hrvatskoj?
Biti kipar ili likovni umjetnik u Hrvatskoj? Rekao bi moj prijatelj : „u Hrvatskoj ne bi to radio ni lud na najluđim gljivama!“. Ja sam građevinac, automehaničar, dizajner, slikar, grobarski klesar, i bavim se zastupanjem interesa da bi mogao uložiti u svoj rad. Ujedno radim komercijane skulpture koje jasno odvajam od „arta“ kako bi mogao financirati život i „art“ ideje. Uspio sam jednim djelom spojiti užitak sa poslom pa radim razne nagrade za događaje što me veseli jer se tim radovima priznaje i hvali nečije plemenito djelo ili postignuće.” 
Za kraj i kao šećer na kraju, pitali smo Nikolu kako izgleda jedan  njegov radni dan proveden u ateljeu?
”Radni dan u ateljeu počinje sa buđenjem u ateljeu. Probudim se oko 7, 8 sati, popijem kavicu i usput napišem ili nacrtam desetak ideja na papir. To mi je obavezna rutina, jer znam da ti samo jedna ideja ako je dobra može promjeniti život. Nakon kavice zalijevaju se biljke i bonsai drvca i akcija – radi se od 9 ili 10 do poslijepodne oko 16 kad je neki ručak ili pauza. Jedan obrok dnevno je sasvim dovoljan ako je kvalitetan, treba čovjeku malo discipline i asketizma u životu. Možda kavica pa idemo dalje do otprilike u prosjeku oko 3 sata u noći. Naravno zbog ljudi koji žive okolo, bučni dio rada je dnevno, tihi dio u noći. Zna se desiti ponekad da radim par sati na dan, ali je češća ona situacija gdje radim bez spavanja dan dva dok ne klonem. Nije mi žao posvećenosti radu jer sam naučio da događaji i ljudi dolaze i prolaze u životu, ali ideja ostaje dugo poslije nas. Imam skromnu sobu s krevetom u ateljeu, kupaonu i skladište gdje često stoje cipele i hlače pored lakova za željezo, ili u kupaoni ručnici posloženi na cirkularnu pilu. To je život koji sam si odabrao i ako ću ga takvog živeti – dati ću sve od sebe. Umjetnost je po meni vrijedna truda , ne samo onoga da živiš kao umjetnik, već da živiš radi umjetnosti. Često sam izgubio ljude u životu jer mi je umjetnost na prvom mjestu. Ne izlazim, ne družim se previše, radim i draže mi je potrošiti vrijeme, pažnju i novac na materijal i rad nego recimo neku luksuznu hranu ili izlaske. Za mene nema boljeg osjećaja od onoga kad se ujutro probudiš i ugledaš par metara od sebe rad koji trebaš završiti. Živiš u ateljeu gdje i radiš, radiš svakodnevno a ono što svakodnevno radiš čini tebe i tvoj karakter. A znamo Heraklita: „čovjekov karakter je njegova sudbina“.
IZLOŽBE NIKOLE VUDRAGA:
1. Samostalna izložba Forum mladih, zgrada Županije grada Varaždina 2005,
2. Skupna izložba „Paletafest“ Varaždin 2009,
3. Izložba nezavisne studentske inicijative, studentska blokada, Akademija primijenjenih       umjetnosti, Rijeka 2010,
4. Skupna izložba „Paletafest“ Varaždin 2010,
5. Samostalna izložba Rijeka „Industrial1“ Erste Club, Korzo Rijeka 2011,
6. Samostalna zložba Rijeka „Industrial2“ Nad urom, Korzo Rijeka 2011,
7. Skupna izložba „Paletafest“ Varaždin 2011,
8. Žirirana izložba „Olimpijski sport i umjetnost“, Muzej sporta Zagreb 2011,
9. Žirirana izložba „Pasionska baština“ galerija Kristofor Stanković Zagreb 2012,
10. Skupna izložba „Nova hrvatska umjetnost NKK 2“ Medika Zagreb 2012,
11. Skupna izložba „International medallic project“ 2012,
12. Skupna izložba Galerija Greta – Humanitarna izložba, Zagreb 2012,
13. Skupna izložba „Paletafest“ Varaždin 2012,
14. Skupna izložba „Nova hrvatska umjetnost NKK 3“ Medika Zagreb 2013,
15. Žirirana izložba „Pasionska baština“ galerija Kristofor Stanković Zagreb 2013,
16. Žirirana izložba „XI. Kerdićev memorial“, Gradski muzej Osijek 2013,
17. Skupna izložba „International medallic project“ 2013,
18. Samostalna izložba „Došli su.“ Divas Martićeva 17, Zagreb 2013,
19. Skupna izložba „Zbogom XX stoljeće“ Kuća Ive Vejvode, Vrsar 2013,
20. Izložba „Medalje i plakete Istre i Kvarnera“, sa promocijom medalje INCC, 7  međunarodnog numizmatičkog kongresa, Muzej grada Rijeke,  2013
21. Izložba povodom „PBZ Zagreb Indoors 2014“, Dom sportova, Zagreb 2014,
22. Skupna izložba „Nova hrvatska umjetnost NKK 4“ Medika Zagreb 2014,
23. Skupna izložba „International medallic project“ 2014,
24. Samostalna izložba povodom znanstveno-istraživačkog projekta spomeničke baštine, Fakultet za turizam univerziteta Maribor, Brežice,
Slovenija 2014,
25. Samostalna izložba „medalje i skulpture“ Galerija Paulić, Bakar 2014
26. FIDEM, međunarodna izložba suvremenog medaljerstva, Art medal world congress „fidem XXXIII“ Bugarska, Sofia 2014
27. Skupna izložba akademije likovnih umjetnosti, Noć muzeja, Zagreb 2015
28. Sudjelovanje sa izložbom na psihijatrijskom kongresu „Depresija u stoljeću uma“ Congress: PRP 2015 Congress Venue: Centar za palijativnu             medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine (CEPAMET) Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2015
29. Skupna izložba „pravni status žena u društvu – Dan žena ” , Hrvatsko debatno društvo, kuća Europe, trg Europe, Zagreb,  2015
30. Skupna izložba „umjetnost i depresija“, Muzej Grada Pakraca, Pakrac, 2015
31. Skupna izložba „Od kulture bolesti do kulture zdravlja“, Zagrebački institut za kulturu zdravlja, Zagreb
32. „Trijenale hrvatskog kiparstva“, Gliptoteka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2015
33. Samostalna izložba „Copper 2“, Galerija Paulić, Bakar 2015
NAGRADE I JAVNI RADOVI:
1. Diploma „ENALA“ – Anhalt Sveučilišta primijenjenih znanosti, Njemačka, Lindstedt 2012,
2. Autor javne skulpture „Veli Jože“, Berlin-Lindstedt-ENALA 2012,
3. Pohvalnica Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu za uspješan rad tokom akademske godine 2011/2012, Zagreb 2012,
4. Autor medalje 7 međunarodnog numizmatičkog kongresa, Opatija 2013,
5. Autor nagrade „Žarko Dolinar“ za znanstvena postignuća, Sveučilište u Zagrebu, AMAC, Zagreb 2013,
6. Autor nagrade „Wild dreamer“ za najbolji film (3 kategorije), Subversive film festival, Kino Europa, Zagreb 2013,2014,2015
7. Dobitnik stipendije „Varaždinske županije – za nadarene studente iz područja umjetnosti“
8. Autor nagrade za inovaciju Hrvatsko-njemačke trgovinske industrijske komore „Innovationspreis2013“ , Muzej suvremene umjetnosti MSU, Zagreb     2013, Tehnički muzej 2014
9. Autor spomeničke biste pjesnika Krune Quiena, 2014,
10. Autor nagrade (skulpture) za životno djelo: Oliver Stone (2013), Trinh T. Minh (2014), Joshua Oppenheimer (2015), Subversive film festival, Kino Europa, Zagreb
LIKOVNE RADIONICE:
1. Chocofest Zagreb 2011,
2. Rab prvi festival pijeska 2012,
3. Lindstedt ENALA Land art, Berlin, Njemačka 2012,
4. 2. Rab festival pijeska 2013,
5. Kulturno umjetnički projekt „Zbogom XX stoljeće“, Vrsar 2013,
6. Medaljerska radionica povodom izložbe „Varaždinska kovnica Sorlini“ Gradski muzej Varaždin, Varaždin 2014,
7. Koordinator scenografije za operu „Orfej i Euridika“, Lisinski, Zagreb 2014,
8. Sudjelovanje u znanstveno-istraživačkom projektu spomeničke baštine sa skulpturom „Jurij Aleksejevič Gagarin“, Fakultet za turizam univerziteta Maribor, Brežice, Slovenija 2014,
Nikola Vudrag, Zagreb
Zagreb atelijer, Maksimirska 62 b, 10000
Telefon: 095 875 92 82
E mail: vudrag@hotmail.com