Povratak u Budućnost, 2015.

Bojan-Mrđenović

 

Održavanjem izložbe u zgradi Budućnosti, svjedoku i simbolu prošlosti, surove sadašnjost i neizgledne budućnost jedne regije, ali i čitave države, željelo se pokazati da nade ima, pogotovo ako se uzme u obzir da su nakon dvadeset godina napokon vidljiviji pomaci i Lipik se polako, ali sigurno, opet upisuje na turističku kartu Hrvatske. Prosperitet koji je nekoć vladao ovim krajem predstavlja činjenica da je trgovačko poduzeće Budućnost osnovano 1954. godine sa sjedištem u Pakracu do devedesetih godina prošlog stoljeća imalo preko 50 poslovnica na području Pakraca, Lipika i okolnih sela. Iako su nakon rata objekti koji su najmanje pretrpili ratna razaranja zadržali svoju prijašnju funkciju ubrzo su postali simbol propasti gospodarstva ovog kraja, ali i šire.
Robna kuća je započela s radom  u ožujku 1981. godine,  a u  objekt bivše robne kuće nije se ciljano i organizirano zalazilo ukupno 24 godine i 4 dana, odnosno točno 8.770 dana koliko je prošlo od dana kada je Lipik ušao u jedan od najtraumatičnijih perioda u svojoj bližoj povijesti. Oštećena i bez funkcije stajala je robna kuća godinama nakon Domovinskog rata, a na inicijativu gradonačelnika Lipika Vinka Kasane i uz pomoć poduzetnika, djelatnika radne grupe grada Lipika i volontera robna kuća i prostor koji ju okružuje dobili su novi izgled.
Povezivanjem s mladim autorom Bojanom Mrđenovićem koji je pozvan da izlaže s dijelom serije fotografija zgrada „Budućnost“ priča se održavanjem izložbe u jednom od „modela“ na fotografiji zaokružila. Spomenute fotografije na snažan način progovaraju o ratnim i ekonomskim neprilikama ovog kraja i lokalnom scenografijom portretiraju globalni problem. Kao tema izložbe nametnulo se vrijeme jer je robna kuća simbol transcendentalne točke u kojoj se susreću prošlost, sadašnjost i budućnost, odnosno vrijeme kao takvo. Autori su kroz svoje radove progovorili o vremenu koje je u neposrednom odnosu prema ljudskom vremenskom doživljaju te je upravo zbog toga i subjektivno. Duša je u svakom trenu svojim doživljajem sadašnjosti u isti mah  sjedinjena i s prošlošću i budućnošću, s iskonskim vremenom, a pluralitet pristupa temi progovora o vječno istim pitanjima izraženima kroz prizmu osobnosti pojedinog umjetnika.
Intimnije viđenje vremena predočili su autori poput Dalie Finek, Igora Oštarčevića, Maria Romode i Igora Taritaša posredstvom problematike konstruiranja identiteta. Prevlađujuća intelektualna uvjerenja, ideje, mišljenja i poglede na život koja određuju sociološku, kulturološku i vjersku klimu i načela ponašanja te etiku određenog razdoblja označena u pojmu duh vremena prikazali su Patricia Cunjak, Bojan Mrđenović, Luči Plosnić, Mihael Puntarić i Zorana Unković. Oni, osim izborom teme i načinom rada, zaista predstavljaju budućnost hrvatske umjetnosti što je  vidljivo u njihovim dosadašnjim postignućima, nagradama i  izložbama.
Zbog nemogućnosti osiguravanja uvjeta za dulje izlaganje izložba je premještena u prostor Multikulturalnog centra gdje se mogla razgledati do 20. travnja 2016. godine.
Izložba je zaista jedinstvena jer je stvorila krug između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti te je unjela dašak svježine među derutne zidove zgrade Budućnosti i podsjetila nas da na uspomeni propale ‘budućnosti’ može niknuti nova nada u bolje sutra.

 

Više o izložbi možete pronaći ovdje:
 
Tumblr:
http://thelinegallery.tumblr.com/
Facebook:
https://www.facebook.com/events/1630745497214677/?active_tab=posts