Sara Marin i Antonio Pejša


USUSRET SAMOSTALNOJ ONLINE IZLOŽBI
FOTOGRAFIJA I MI
Sara Marin i Antonio Pejša

Sara i Antonio mladi su autori koji se trenutno zanimaju za fotografiju na amaterskoj razini.

Oboje dolaze iz manjega grada sa zapada Slavonije, grada Pakraca, u kojemu žive i danas.
Iako oboje vrlo mladi, imali  su priliku sudjelovati na brojim fotografskim natjecanjima na kojima su i osvojili poneko priznanje ili nagradu.

S obzirom na to da je interes za fotografiju u manjim (ruralnim) područjima neznatan, odlučili smo im postaviti pokoje pitanje u vezi s odnosom mladih prema fotografiji kao mediju, razvoju i promoviranju fotografije u njihovom području, te o kvaliteti radova koji se tiču fotografije.

Njihovu prvu samostalnu izložbu možete pogledati OVDJE.



bA:Fotografijom se bavite od osnovne škole. Što je bilo presudno da se zaljubite u ovaj medij?

Sara: Zapravo nisam ni ja sigurna. Dugo sam  vremena stalno fotografirala mobitelom i bilo mi je jako zanimljivo vidjeti DSLR kamere jer su izgledale vrlo profesionalno. Zato sam ju i kupila u šestom razredu iako nisam imala previše pojma o fotografiji kao mediju.  

Antonio: Počeo sam se baviti fotografijom u osmom razredu osnovne škole. Išli smo na izlet sa školom u Nacionalni park Krka te sam tom prilikom uzeo svoj mobitel i jednostavno počeo fotografirati i tražiti detalje na nastalim fotografijama. Nastavio sam i dalje fotografirati, a s vremenom sam se i zaljubio u fotografiju.

bA: Kako ste započeli s radom na fotografiji? Jeste li imala nekoga da vas vodi u tome ili ste se samostalno razvijali?

Sara: Sve sam uglavnom učila i istraživala sama zbog toga što je Pakrac zaista malen grad i u to vrijeme nije bilo nikakvih radionica na kojima sam mogla ponešto naučiti o fotografiji i samome procesu nastanka fotografije. Isto tako, nisam poznavala nikoga tko se profesionalno bavi fotografijom. Na kraju sam zaključila da je samostalno učenje najbolje, a i najzanimljivije.

Antonio: Kao što sam već i rekao, sve je počelo na izletu u školi. S vremenom sam baš zavolio fotografiju. Stigla je i krizma pa sam skupio nešto novca i kupio svoj prvi fotoaparat. Tada je još više narastao moj interes za fotografiju i sve u vezi s njom. Počeo sam gledati različite videozapise na YouTubeu i učiti uz njihovu pomoć. Došli su upisi za srednju školu. Mislio sam odmah upisati fotografski smjer u Zagrebu, no ipak sam završio u Tehničkoj školi Daruvar kao prometni tehničar. Završio sam prvi razred, ali nije mi se to svidjelo. Odlučio sam promijeniti školu pa sam upisao smjer fotograf u Obrtničkoj školi za osobne usluge Zagreb. Nije bilo najlakše nagovoriti roditelje, ali uz malo volje i truda i to mi je uspjelo. Trenutno to smatram svojom najboljom životnom odlukom!

bA: Fotografija u školi. Je li zastupljena? Jeste li imali kakvu potporu u bavljenju tim medijem za vrijeme svojega školovanja?

Sara: Dok nastavnik u osnovnoj školi nije zamijenjen novom i mladom profesoricom, nije bilo nikakve riječi o fotografiji. Učili smo samo crtati iako to nije jedina stvar koja pripada umjetnosti. Dolaskom nove profesorice – to se promijenilo. Mislim da sve ovisi o nastavnicima i da bi se djecu trebalo više učiti o fotografiji kao suvremenom mediju. 

Antonio: S obzirom na to da sam pohađao fotografski smjer, naravno da je fotografija zastupljena, ali smatram da bi trebalo biti više pribora za rad u školi. Mentori, točnije profesori Igor Kelčec i Ivan Banić, bili su odlični. Profesor Kelčec je na svoj način gurao umjetnost, kompoziciju, svjetlo, a profesor Banić tehniku, postavke i slično. Zajedno su se odlično upotpunjavali. Mogu reći kako sam tamo jako mnogo naučio. Ne smijem zaboraviti ni razrednicu Mirjanu Spajić-Buturac koja nas je naučila puno toga što se tiče obrade fotografija (radom u Photoshopu). Uz redovnu nastavu, svaki smo drugi tjedan imali i nastavnu praksu. Išao sam na praksu u FOTOimago u Pakracu. Mnogo sam naučio i od njih – od fotografiranja, snimanja, snimanja dronom pa sve do obrade tih fotografija. Uz to, radna atmosfera je bila odlična!

bA: Mislite li da postoji razlika u postojanju interesa za bavljenjem fotografijom u većim gradovima i manjim mjestima kao što je vaše?

Sara: Ako bi se usporedila količina ljudi koji se bave fotografijom s brojem stanovništva, mislim da bi bilo podjednako. Možda samo manja razlika. U većim gradovima ima više prilika za naučiti mnogo stvari o fotografiji. S obzirom na to da smo danas suočeni s online izazovima, mislim da internet i društvene mreže imaju dosta jak utjecaj na to.

Antonio: Siguran sam da je interes za fotografijom u većim gradovima veći. Ima više klijenata.

bA: Smatrate li da treba dodatno promovirati fotografiju kao medij u vašoj sredini? Kako bi to vaša sredina mogla ostvariti?

Sara: Naravno. Znaju se održavati tu i tamo neke radionice, ali mislim da može i još više i bolje! Dobre su radionice u školama za vrijeme nastavnoga sata jer učenici moraju pozorno pratiti pa se na kraju i zainteresiraju. Dosta pažnje mogu privući i zanimljive i tematske izložbe fotografija.

Antonio: Naravno da bi se moglo i trebalo ostvariti. Sigurno u našem gradu postoji još dosta mladih koji vole fotografiju.

bA: Što je bio najveći izazov u ¨klesanju¨ ovoga zanata? S čime ste imali najviše poteškoća u savladavanju fotografije?

Sara: Kada sam bila mlađa, nije mi nikako išlo namještanje svjetline i ISO, brzina zatvarača – jednostavno je bilo previše toga za namjestiti. Iako mi je bilo dosadno to učiti, i to sam savladala. Trenutno je to uređivanje fotografije. Nisam baš ljubitelj tog dijela!

Antonio: Kada sam obranio završni rad, na odlasku mi je profesor rekao: Čitaj! Eto, morao sam se najviše potruditi oko tog čitanja.

bA: Kada usporedite svoje radove s vaših početaka s ovima sada, vidite li napredovanje i u kojem smislu? Postoje li greške koje više ne ponavljate s obzirom na to da ste sada ipak malo iskusniji?

Sara: Naravno, mislim da su mi sada radovi potpuno drugačiji i zapravo imaju smisla, dok na početku uopće nisu imali. Tada su fotografije bile iz čudnih kutova, presvijetle ili dosta tamne. Samo sam hodala uokolo s fotoaparatom i igrala se njime. Sada više hvatam detalje, ljude, a ne tratinčicu i panoramu dvorca.
Ima dosta grešaka koje više ne ponavljam toliko često ili uopće, ali najveća razlika, koju mogu primijetiti, je u kompoziciji. Sada znam što ona znači i pazim na nju. Prije uopće nisam razmišljala o takvim stvarima.

Antonio: Napredak je jako velik. U početku sam samo fotografirao bez razmišljanja o kadru, svjetlu, kompoziciji… Dolazio bih kući sa stotinu fotografija među kojima se našla i poneka dobra. Sada kući dolazim sa znatno manje fotografija. Više je dobrih jer sam počeo razmišljati.

bA: Čemu se nadate u budućnosti? Kojim se rezultatima nadate? Kojim smjerom planirate?

Sara
: Ne vidim fotografiju i fotografiranje kao svoju glavnu profesiju jer bih voljela ići za tim da završim fakultet ekonomije negdje u inozemstvu. Definitivno ne mislim odustati od fotografije, ali ona će ipak ostati samo moj hobi. Ako bude prilike, svakako planiram i nastaviti sa sudjelovanjima na natječajima, izložbama i sl. Možda i neki dodatni poslić.

Antonio: Nadam se da ću se fotografijom baviti i profesionalno. Mogu reći da lagano i počinjem s tim jer fotografiram kao freelancer za agenciju Pixsell, jednu od najjačih agencija ovih prostora.
Nadam se zaposlenju u Pixsellu, a kasnije tko zna… Možda i ostanem u tom poslu jer mi je jako zanimljiv, a možda jednoga dana i otvorim svoj obrt. Polako! Najvažnije mi je da sam siguran u to da se fotografijom želim baviti i profesionalno.  

bA: Što biste poručili mladima kako biste potaknuli  njihov interes za fotografiju?

Sara: Definitivno bih im poručila da krenu fotografirati njima najljepše trenutke – na putovanju, u šetnji s prijateljima itd. Ostane vam hrpa uspomena, a uz malo kreativnosti i jako dobra fotografija kojom pričate neku priču ili koja za vas ima neko značenje.

Antonio: Dok fotografirate mobitelom selfie, pokušajte osmisliti kadar koji će biti zanimljiviji od onoga koji uvijek radite. Možda ćete tako probati fotografirati i druge ljude pa se možda i zaljubite u fotografiju kao ja.

bA: Što biste savjetovali  mladima koji već pokazuju zanimanje za fotografiju, ali tek su na svojem početku?

Sara: Savjetujem im da se nastave igrati. Nije uopće bitno imaju li fotoaparat ili samo mobitel. Eksperimentirajte sa svime i što više. Internet je sada pun svakakvih članaka, videozapisa ili fotografija iz kojih se može mnogo naučiti i dobiti inspiraciju. S vremenom neće ni shvatiti, a već će puno toga savladati i poboljšati.

Antonio: Savjetovao bih im da fotografiraju. Nosite fotoaparat svuda, razmišljate i gledajte. Ima zaista mnogo videozapisa na YouTubeu na našem jeziku, a i na drugim jezicima – gledajte ih. Postoje i knjige koje govore o fotografiji – čitajte!



VIŠE O NJIHOVIM RADOVIMA MOŽETE PRONAĆI NA NJIHOVIM DRUŠTVENIM STRANICAMA:
Sara: https://www.instagram.com/s.m.photo/
Antonio: https://www.instagram.com/p.a.photo/


Lektorirao: Ivan Tutić